Prva knjiga Mojsijeva ili Postanje (3. glava)

  1. A zmija je postala lukavija od svih životinja poljskih koje je Gospod Bog načinio, i rekla je ženi: „Da li je Bog zaista rekao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?“
  2. A žena odgovori zmiji: „Možemo da jedemo plodove s drveća u vrtu.
  3. Ali za plod s drveta koje je usred vrta, Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne umrete.’“
  4. Na to zmija reče ženi: „Ne, sigurno nećete umreti.*

    * Ideja u urođenoj bezuslovnoj besmrtnosti jedna je od ključnih obmana satanizma iz koje su se razvila verovanja o nekom obliku zagrobnog života. Jedino Bog ima besmrtnost (1. Timoteju 6:16), dok je stvorena bića mogu imati samo pod uslovom poslušnosti (Postanje 2:17) ili kao pali grešnici po Hristu (Jovan 3:16; 1. Jovanova 5:11,12).

  5. Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi, znajući dobro i zlo.“
  6. Tada je žena videla da je drvo dobro za jelo, da je primamljivo i požudno za oči i za sticanje spoznaje. I uzela je plod njegov i jela ga. I takođe je dala i svom mužu, kad je bio s njom, pa je i on jeo.
  7. Tada su im se otvorile oči i shvatili su da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivala za bedra.
  8. I čuli su glas Gospoda Boga, koji je išao vrtom za dnevnog povetarca, pa su se čovek i njegova žena sakrili od lica Gospoda Boga među drvećem u vrtu.
  9. Gospod Bog je dozivao čoveka rečima: „Gde si?“
  10. On mu je odgovorio: „Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali sam se uplašio jer sam go pa sam se zato sakrio.“
  11. Tada on upita: „Ko ti je kazao da si go? Da nisi jeo s drveta s kog sam ti dao uput da ne jedeš?“
  12. Čovek odgovori: „Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta pa sam ga jeo.“
  13. Tada Gospod Bog upita ženu: „Šta si to uradila?“ A žena odgovori: „Zmija me je prevarila* pa sam jela.“

    * Posle Pada, prebacivanje krivice na drugog postalo je norma ponašanja među ljudima.

  14. Gospod Bog zatim reče zmiji: „Zato što si to učinila, neka si prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim. Na stomaku ćeš se vući i prah ćeš jesti u sve dane svog života.
  15. Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog semena i njenog semena. Ono* će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti.“

    * Doslovno: „On,“ seme Ženino, Hrist.

  16. Ženi reče: „Veoma ću umnožiti tvoje muke u trudnoći i u bolovima ćeš decu rađati. Žudećeš za svojim mužem, a on će nad tobom gospodariti.“
  17. A Adamu reče: „Zato što si poslušao glas svoje žene i jeo s drveta za koje sam te uputio s njega da ne jedeš, zemlja neka je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš jesti njen rod sve dane svog života.
  18. Trnje i korov će ti rasti, a ti ćeš jesti poljsko bilje.*

    * Poljsko bilje obuhvata i lekovite biljke koje su posle Pada čoveku postale neophodne za održavanje zdravlja.

  19. U znoju svog lica ješćeš hleb dok se ne vratiš u zemlju, od koje si i uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.“
  20. Posle toga, Adam je dao svojoj ženi ime Eva,* jer je ona postala majka svima živima.

    * „Eva“ [hebrejski Hava] znači „živa.“

  21. Gospod Bog je načinio Adamu i njegovoj ženi duge haljine* od kože i obukao ih.

    * „Odelo“ („beged“) potiče od glagola „izdati“ („livgod“), čime je postalo simbol izdaje Boga, i istovremeno „pokrivalo za telo“ odnosno sramotu (heb. „buša“) nastalu pobunom.

  22. Zatim je Gospod Bog rekao: „Evo, čovek je postao kao jedan od nas u poznavanju dobra i zla. A sada, da ne bi ispružio svoju ruku pa i sa drveta života uzeo plod, jeo ga i živeo doveka...“
  23. Tada ga je Gospod Bog isterao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju od koje je i uzet.
  24. Tako je on oterao čoveka, i na istočnoj strani edenskog vrta postavio heruvime i plameni mač koji se stalno okretao, da bi čuvali put ka drvetu života.